tr?id=761434788560881&ev=PageView&noscript=1 ISTRA - MAGIJA KOJA NE PRESTAJE

Sajt_baneri_-29 ISTRA - MAGIJA KOJA NE PRESTAJE

logo_mob ISTRA - MAGIJA KOJA NE PRESTAJE
0800 400 104    
Ви сте овде:Fantast> VESTI I MAGAZIN> ISTRA - MAGIJA KOJA NE PRESTAJE

ISTRA - MAGIJA KOJA NE PRESTAJE

Додатне информације

  • Prikazi dugme:Ukloni
  • Opcije:0
  • Doplata za jednokrevetnu sobu EUR:0

Istra – tamo gde se sva čula bude

Istarsko poluostrvo predstavlja pravi mali dragulj Jadranske obale. Najvećim delom pripada Hrvatskoj, a manjim svojim delom pripada Sloveniji i Italiji. Obala Istre je nazubljena, stenovita, ali bez obzira na to, izuzetno atraktivna.

Život je uz obale Istre oduvek bio povezan sa morem. Moreplovci su u zagrljaju njenih uvala tražili utočište, ribari su celi svoj život proveli poštujući to beskrajno zagonetno prostranstvo, putnici su u lukama otkrivali nove ljubavi. I svi će se oni složiti oko jednog - lepota istarskog krajolika privolela je više od jednog putnika na ostanak i novi početak... Zaplovićemo zajedno uzduž modrih istarskih skuta.

Naziv Istra potiče od imena praistorijskog plemena / naroda Histri, koje je živelo u tom području. Rimljani Histre opisuju kao zloglasne gusare koji su znali iskoristiti činjenicu što su zbog brojnih plićaka istarske obale vrlo opasne za plovidbu. Rimljani su Istru osvojili tek nakon dva vojna pohoda - 178. i 177. godine pre Hrista. Zadnji otpor Histri su pružili u svom sedištu Nezakciju pored Pule. Prema Titu Liviju, poslednji branitelji, uključujući i poslednjeg kralja Epulona život su sebi oduzeli bacivši se sa zidina grada. Po tome događaju Nezakcij se često uspoređuje sa Masadom.

Vekovi su prolazili, i svi oni koji protutnjaše ovom zemljom ostaviše ponešto iza sebe... Ali, Bog je bio taj koji je ovoj zemlji dao toliko lepote. Jednim zamahom ruke po obali je razbacao dragulje, a u unutrašnjost, među brda, razbacao je bisere... Začinio je sve to sjajnom Malvazijom i maslinovim uljem. Pravi mali raj!

Kako je to Fantast osmislio?

Prvo idemo do Kvarnera i velikog lučkog grada Rijeke. Pravi grad za jutarnju kaficu. Na Italijanskom Fiume, na ikavici Rika, a na našoj ekavici Reka, a originalno Rijeka, predstavlja jedan od većih gradova Hrvatske u kojem živi negde oko 250.000 stanovnika, dok u aglomeraciji grada živi još oko 300.000 stanovnika koji gravitiraju ka ovom veoma važnom privrednom centru na Jadranskom moru. Grad se još u 19. veku zbog svog idealnog geografskog položaja i dubine mora u Riječkom zalivu, kao delu većeg Kvarnerskog zaliva Jadranskog mora, razvio u jednu od najvećih srednjoevropskih luka i moćno industrijsko središte. Danas je Rijeka najveća morska luka Hrvatske. Mi ćemo se prošetati divnim Korzom. U Korzu se Rijeka ogleda, iz Korza se Rijeka čita. S time će se složiti svako ko je bar jednom ispijao kafu na nekoj od terasa brojnih i živopisnih kafića nanizanih duž ove, po svemu neobične šetnice. Ko je bar jednom sedio na nekoj od klupica, baš u tu svrhu postavljenih na Korzu, kao i onaj koji je na najživopisniju gradsku ulicu gledao „s vrha“, iz nekog od Riječanima omiljenih sastajališta smeštenih na najvišim spratovima zgrada. Tu je nedaleko i Katedrala, i luka, i sve što poželite... Zato svi na Korzo!

Iz Rijeke, duž obale, uputićemo se do mondenske Opatije. Italijani ovaj grad zovu Abacija, odnosno u prevodu Opatija. U ovom danas mondenskom letovalištu živi oko 12.000 stanovnika. Opatija se nalazi u krajnjem severozapadnom delu Istre, pored obale riječkog zaliva Kvarnera i nedaleko od Rijeke. To je, pored Dubrovnika, najveći i najpoznatiji hrvatski primorski grad. Iznad nje se diže šumovita planina Učka. Ime Opatije potiče od benediktinske opatije, koja je ovde osnovana u 15. veku. Benediktinci su u ovom kraju imali nekoliko manastira, pa su 1506. godine podigli crkvicu i mali samostan za svog opata, kraj samog mora. Nazvali su je opatija Sv. Jakova, pa se mesto oko zdanja vekovima nazivalo Opatija Sv. Jakova kod Priluke. U 19. veku grade se mnogobrojni letnjikovci, vile i hoteli, a Opatija tada postaje jedno od omiljenih stecišta bečke gospode. Mi ćemo poput te gospode da se uputimo u špacirung duž Lungomare do vile Angiolina i sjajnog hotela Kvarner.

Potom sledi odlazak na krajnju destinaciju koju smo izabrali za naše grupe, divnu Pulu. Antički grad koji je poznat po velelepnoj Pulskoj Areni, ali i po ostacima hramova iz rimskog razdoblja. Okružićemo sam istorijski centar, divićemo se pričama iz Arene, videćemo mnogobrojne prodavnice vina i suvenira, udahnućemo duh prošlosti na Forumu kraj Avgustovog hrama... Za smeštaj smo odabrali hotel „Pula“ koji se nalazi u letovališnom delu grada Verudela. Star i dobro poznat hotel iz perioda bivše Jugoslavije. Naravno, renoviran i prilagođen zahtevima savremenog turiste. Dobra hrana, sjajna usluga i zaista pristojan smeštaj. A najveća vrednost ove lokacije je divna stazica kroz borovu šumicu do Gortanove uvale gde se smestila čarobna plaža.

Na celodnevnom izletu ćemo uživati u čarima unutrašnjosti Istre uz neizostavne priče o Velom Joži, div junaku Istre. Plovićemo kroz brdovite predele i uživati u prelepom pejzažu... Tako ćemo stići do Motovuna, srednjovekovnog grada na vrhu jednog brdašca. Okružen zidinama ovaj gradić kao da je ostao zamrznut u vremenu i prostoru... Ovde se sanjaju neki davni snovi... Ovde vreme sporo teče. Čokolada, vino, pogledi... Beskrajno romantično. Kao da ste u Toskani.

Iz Motovuna nas put vodi do divnog Poreča, čuvenog letovališta. Pored toga što ovaj grad ima svoje lepe kamenite plaže, mnogobrojne hotele, uvale, uske mediteranske uličice i neodoljivi šarm, Poreč ima i čuvenu baziliku Sv. Eufrazija koja se nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Car Justinijan I je zaslužan za njenu izgradnju u 6. veku, a UNESCO ju je stavio pod svoju zaštitu zbog neverovatno lepih vizantijskih mozaika, po lepoti su rame uz rame sa onima u Raveni.

Na kraju ovog dana posetićemo Rovinj. To je svakako najčuveniji grad Istre, magnet koji privlači sve one koji Istri hode. Rimski Castrum Rubini odoleva vekovima i prkosi valovima mora koji se silovito razbijaju o njegovu obalu. Na vrhu kastruma je crkva Sv. Eufemije, simbol Rovinja. U crkvi se čuva kameni sarkofag sa moštima Sv. Eufemije koji je do Rovinja stigao na čudnovat način... Ulice ovog grada su prelepe, a kafei na stenama nestvarni. Zalazak sunca u Rovinju je nešto što se teško zaboravlja.

Na kraju našeg putešestvija su Brioni, sinonim luksuza. U vreme bivše Jugoslavije ovde je bio zabranjen pristup običnim smrtnicima, na Brione su mogli samo oni koje lično pozove maršal Tito. Iz malog lipog mesta Fažane, brodom do Velikog Brijuna. A onda vozićem oko celog ostva na foto-safari turu. Videćemo čuveni Zoo vrt, ali i Muzej posvećen boravku Tita na Brijunima. Maksimalno uživanje uz pokušaj da se vratimo u ona vremena i zamislimo Ričarda Bartona i Liz Tejlor među borovima Briona.

LINK ZA PROGRAM PUTOVANJA